SLOBODNA DALMACIJA :

Vridno vrimena i truda

Klavirski uvod koji priziva atmosferu "You've Got A Friend" u nekoj od isposnički šturih, no emocionalno raskošnih neuštekanih koncertnih verzija Carol King, neponovljiv vokal u kojemu ćete - čak i ne htijući - naći trag Wondera i Raya Charlesa, Mediterana i američkog rhythm and bluesa, te melankolija koja ovija skladbu poput pokrivača od najfinije gaze, posve su netipični za "A1". Ili, preciznije rečeno, za prvu skladbu na albumu koja bi, kako glasi nepisano pravilo šlageristike, morala imati "napadački" potencijal svenarodnog hita. No, naslovni broj novog - još tijekom snimanja se šuškalo "prijelomnog" - albuma Olivera Dragojevića nije iznimka koja se samo zbog pjevačeva hira našla na privilegiranom mjestu na samome početku albuma. Dapače. Jer "Vridilo je" sa svojih deset novih skladbi, od kojih je polovicu potpisala Lea Dekleva, po osobnom je sudu najbolji, a možda i najznačajniji album u Oliverovoj karijeri.
Po vlastitom guštu
Očito neopterećen dokazivanjem svojeg neupitnog statusa i muzikalnosti, Oliver je možda i prvi put u karijeri napravio album posve po vlastitom guštu. Bez kompromisa, razmišljanja o hitoidnom potencijalu skladbi, gažama, koncertima, trendovima i promociji. Do grla čak, sa suradnicima Alanom Bjelinskim i Antom Gelom, uronjen u sve faze nastanka albuma, pa i aranžmane i produkciju, koju zajedno s njima i sam potpisuje. Uostalom, i na ovitku albuma nije fotografija estradne zvijezde sređene "tretmanom" u photoshopu već neobrijanog pjevača kojemu se, najkraće rečeno, živo fućka za sve osim glazbe same. S pravom jer ona je - izuzetna. Idemo redom...
"Sa dva zrna lažnog srebra" skladba je Gibonnijeva rukopisa s aranžmanom koji priziva Stingove manirizme i stiliziranu bossa novu. Sjajan Oliverov vokal "garniran" je s lucidnim klavijaturama - posebice električnim klavirom - i ovojnicom gudača. "Ako voliš me" potpisao je Hari Rončević, jedan od neizbježnih Oliverovih autora s posljednjih albuma. Riječ je također o prigušenom, "sporovoznom broju" zamišljenom i odsviranom kao fuzija snenog jazzy-popa Norah Jones i mediteranskog ugođaja.
Senzacionalna izvedba
Deklevina "Nevera" po osobnom je sudu najupečat­ljiviji broj albuma; skladba izvanvremenih kvaliteta atmosferom i iskazom bliska recentnoj Gelo-Bjelinski koncertnoj reviziji stare Runjićeve balade "Ništa nova". Fascinantan Oliverov vokal, sjajni gudački aranžman i odličan tekst prati i pregršt dojmljivih detalja i bisera u koje svakako spadaju i Oliverova lucidna sintesajzerska posvajanja wonderovske usne harmonike. I sljedeću, "Duša za nju", potpisala je Lea Dekleva, a poseban glazbeni kolorit temi jamči marsalisovski saksofon Dražena Bogdanovića i - kao na većini skladbi - preplet Gelove gitare i Oliverovih klavijatura uz potporu gudača.
"Nigdje nema te", skladba para Dejan Božović - Milan Perić, zamaman je pak komad R&B - jazzy popa u "grooveu" kojemu začin daje stingovski aranžman, a Deklevina "Nestajem", najambicioznija je skladba albuma. U ovoj veoma zahtjevnoj i slojevitoj temi Oliver je naprosto senzacionalan.
"Od grija do kajanja" je autorski zgoditak Dade Pastuovića kojega je odlično "pročitao" Gelo dajući mu svojim gitarističkim sitnovezom nadahnutim stingovskom "latinicom" na tragu "They Dance Alone", primjereno ruho, a "Kad u te nestane mi vire" - Ane Stanić i Denisa Batinovića - rasna klavirska balada. Električni klavir podržan gudačima, koji se valjaju polako poput južine, izrazito emocionalan Oliverov vokal s onim neponovljivim rhythm and blues "fjoretima" oplemenili su fascinantnu temu na tragu najboljih Sinatrinih "after hours" balada "za mlade ljubavnike". I kao da sve to nije bilo dovoljno, sa sjajnim klavirskim solom kao dodatnom dozom romantičnog punjenja, ukazao se i Matija Dedić.
Za slušanje iza ponoći
Album zaključuje još jedan Deklevin broj. I to kakav. Skladba "Više mi nije važno" koja se poziva na Norah Jones u najboljim trenucima albuma "Feels Like Home", u Oliverovom sfumatoznom izdanju bljesnula je sjajem vrhunskog jazzy-pop komada.
Hoće li album s deset laganica, jazzy stilizacijama i prigušenom atmosferom, sa skladbama primjerenijim za slušanje iza ponoći u sofisti­ciranim lounge-barovima nego li u bučnim kafićima i na dernecima, prigrliti publika koja je od novog Olivera možda očekivala dalmatinske budnice, doista nije važno. Jer, "Vridilo je" nije samo najbolji Oliverov album do sada: on je neupitno remek-djelo hrvatske popularne glazbe